Vešanje / Upravljanje /  Prenos

Kada ljudi razmišljaju o performansama automobila, oni normalno razmišljaju o snazi, obrtnom momentu i ubrzanju. Ali sva snaga koju generiše klipni motor je beskorisna ukoliko vozač ne može da kontroliše automobil. Zbog toga su inženjeri automobila skoro uporedo sa savladavanjem četvorotaktnih motora sa unutrašnjim sagorevanjem, obratili pažnju na sistem suspenzije. Zadatak vešanja je maksimizacija trenja između pneumatika i površine ceste, kako bi se osigurala stabilnost upravljanja, kao i udobnost putnika.

Da su putevi savršeno ravnomerni, bez ikakvih nepravilnosti, suspenzija ne bi bila potrebna. Ali putevi su daleko od idealno ravnog. Te nesavršenosti primenjuju silu na točkove. Prema Njutnovim zakonima kretanja, sve sile imaju i veličinu i pravac. Rupa ili izbočina na putu dovodi do toga da se točak pokreće nagore i nadole u zavisnosti od površine na koju naleže. U svakom slučaju, vozilo ima vertikalno ubrzanje dok prelazi preko neravnina. Bez intervencije od strane vešanja, sva vertikalna energija točkova se prenosi na okvir, koji se kreće u istom pravcu. U takvoj situaciji, točkovi mogu potrpuno izgubiti kontakt sa površinom. Zatim, pod silom gravitacije točkovi mogu nekontrolisano da udare nazad na površinu puta. Ono što je potrebno je sistem koji će apsorbovati energiju vertikalno ubrzanog točka, omogućavajući okviru i karoseriji da se neometano kreću, dok točkovi prate neravnine na putu. Proučavanje sila koje deluje na vozilo koje se kreće se zove dinamika vozila i većina inženjera gleda na dinamiku iz dve perspektive: vožnja – sposobnost vozila da savlada i ujednači neravnine na putu i rukovanje – sposobnost vozila da bezbedno ubrza, ukoči i ugao kretanja i skretanja.
Suspenzija automobila je zapravo deo šasije, koji obuhvata sve važne sisteme koji se nalaze ispod tela vozila.

Ovi sistemi uključuju:
Okvir – strukturna komponenta koja nosi opterećenje koja podržava motor i telo u automobilu, koji su poduprti uz pomoć suspenzije
Sistem suspenzije – podešavanje koje podržava težinu, absorbuje i ublažava udare i pomaže u održavanju kontakta sa gumom
Upravljački sistem – mehanizam koji vozaču omogućava da vodi i usmerava vozilo
Gume i točkovi – komponente koje omogućavaju pokretanje vozila putem opterećenja i / ili trenja sa ceste
Dakle, vešanje je jedan od glavnih sistema u bilo kom vozilu.

Medju najvaznije delove, to jest sisteme svakog automobila se zasigurno ubraja i njegova transmisija. Svaki automobil mora obavezno imati svoju transmisiju jer se koncepcija pravilnog rada motora zasniva i na optimalnom iskoriscavanju snage istog, kao i na pravilnom prenosenju realne snage motora na pokretacke tockove. Generalno, u ovom sistemu imamo nekoliko zupcanika razlicite velicine koji su povezani sa tockovima preko diferencijala, koji su opet, sa druge strane, povezani drugim zupcanicima koje pokrece motor. Ovde dolazi do vrlo bitne uloge kvacila. Kvacilo na poseban nacin odvaja rad motora i osovine koja vodi do transmisionog sistema.

Time se na odredjeni trenutak zaustavlja rotiranje svih zupcanika unutar sistema, da bi se nesmetano povezali karika i zupcanik odredjenog stepena prenosa. Pustanjem pedale kvacila, ponovo se vezuju rad motora i transmisija, pa se tako rotiranje prenosi i na autput-osovinu transmisije putem odredjenog zupcanika.

Pronalazak automatske transmisije datira jos iz prve polovina dvadesetog veka, a njen nastanak je delom i zasluga jednog naseg coveka, iz tadasnje Jugoslavije. Kod modela sa manuelnom transmisijom sam vozac odredjuje kada ce i na koliko obrtaja prebaciti u sledecu brzinu, dok automatika uvek ima svoj “program” rada i ne moze se desiti da dodje do eventualnog opterecenja agregata usled preterane agresivnosti vozaca ili nesto tome slicno. Sam taj spomenuti “program” rada je veoma složen i zahteva brojne operacije u jednom, odredjenom trenutku. U sistemu automatike glavni pokretači su kvačila (najmanje četiri), konvertor, stator, turbina i tečnosti.

Ostali delovi sistema su kvacila i trake, kao i njihova hidraulika, zatim razni ventili i oplata. Svi su ovi delovi tu da bi se omogucilo pravilno funkcionisanje rada zupcanika. Svaki sistem automatske transmisije ima najcesce dva seta ovih zupcanika, dok svaki set ima tri vrste zupcanika u sebi. To su centralni, spoljni i prstenasti zupcanik, s tim da spoljnih uvek ima vise.

Još sa kraja osamdesetih je na tržištu bilo nekoliko modela sa kontinualnom varijabilnom transmisijom (CVT), da bi se tokom devedesetih dosta radilo na poboljšanju performansi automatika. Takodje, kombinacija manuelnog i automatskog menjaca je bio jedan od ciljeva. DSG je patentiran od strane nemackog giganta Volkswagen i prezentiran je široj javnosti tokom 2003. godine. Zapravo, kompanija BorgWarner je konstruisala DSG (takodje znan i kao S-Tronic) za potrebe kompanije Audi, preciznije modela TT 3,2 V6. Nakon kraceg perioda, ova transmisija je ponudjena i za ostale modele VW grupacije.DSG, odnosno >Direct Shift Gearbox

Upravo je to razlog velike efikasnosti ovog sistema i njegovog (buduceg) uspeha. Oba kvacila su pneumatski vodjena, pa stoga DSG nema potrebu za pedalom kvacila, kao što je to slucaj kod manuelnog menjača. Sistem će >pritiskati