Svi moderni automobili imaju disk kočnice na prednjim točkovima. Neki automobili su opremljeni doboš kočnicama na zadnjoj osovini, ali većina automobila ima i kočnice na zadnjim točkovima.

Kočioni disk (rotor) je montiran na glavčini točka. Kočione pločice su montirane unutar kočionih čeljusti, sa obe strane kočionog diska. Način na koji su montirani kočioni diskovi mogu se pomerati bočno u kočionim čeljustma, i mogu se pomerati prema ili od kočionog diska. Kočiona čeljust ima najmanje jedan klip. Postoje automobili sa dva ili četiri ili čak šest klipova po čeljusti, ali ovde razmatramo jednostavan sistem sa jednim klipom.

Kada vozač pritisne papučicu kočnice, glavni cilindar kočnice spojen na papučicu stvara hidraulički pritisak. Kočiona tečnost prenosi pritisak preko kočionog sistema i kočionog creva do čeljusti. Klip unutar čeljusti se pomera i pritom pritiska na poleđinu kočione pločice. Suprotna sila gura čeljust prema sredini automobila. To uzrokuje da spoljašnje kućište čeljusti gurne spoljnu kočionu pločicu prema disku. Kao rezultat, obe pločice pristiskaju disk između njih.

Disk kočnice su deo kočionog sistema koji zapravo zaustavlja vozilo. Najčešći tip disk kočnica u savremenim automobilima je tzv. jednoklipni sa pomerajućim kalibarskim setom.

Komponente disk kočnice

Glavne komponente disk kočnice su pakne, kalibarski set sa klipom i rotor, koji je montiran na glavčinu.

Kod disk kočnica umetak za kočenje pritiska rotor. Trenje između pakne i diska usporava sam disk. Vozilo u pokretu poseduje izvesnu kinetičku energiju, a kočnice moraju otkloniti ovu energiju da bi se vozilo zaustavilo. Kočnice upravo čine ovo, pretvarajući kinetičku energiju u toplotu, koja nastaje trenjem između pakne i diska. Većina disk kočnica su ventilirajuće. Zapravo, ovo omogućava da se vazduh upumpava preko diska i obezbeđuje hlađenje.

Kočioni diskovi (rotori)

Disk je montiran na glavčini točka. Kontaktna površina između diska i glavčine mora biti čista. Prljavština zaglavjena između glavčine i diska može uzrokovati vibraciju diska. Radna površina diska je takođe veoma važna. Ako je deo radne površine diska rđav ili oštećen, sila kočenja se smanjuje.

Drugi problem sa diskovima je neravnomerno habanje ili krivljenje. Diskovi se troše neravnomerno zbog rđe ili krivljenja zbog pregrevanja. Rezultat toga je da debljina kočionog diska varira oko diska. To uzrokuje pulsiranje papučice kočnice i treskanje volana tokom kočenja. Da bi restaurirali radnu površinu, kočioni diskovi se mogu mašinski obraditi na strugu. Mehaničari koriste poseban strug za kočnice da bi odstranili tanki sloj metala sa obe strane diskova. Sa kilometražom se diskovi istroše. Proizvođači određuju minimalnu debljinu diska. Mahničar može da izmeri debljinu diska i bočne nepravilnosti (krivljenja) bez uklanjanja diska. Ako je disk blizu ili ispod minimalne debljine, ne može se mašinski obrađivati i mora se zameniti. Pukotine, duboke ogrebotine i druga oštećenja su drugi razlozi za zamenu diska. Kočioni diskovi se takođe moraju zameniti ako je jedan od diskova zapekao i ne može se ukloniti bez oštećenja. Oba kočiona diska na jednoj osovini zamenjuju se istovremeno.

U našem maloprodajnom objektu AutoMika u Prvomajskoj 2H Vam nudimo širok izbor delova vezanih za kočione sisteme, a u toku je i akcija, 15% popusta na stari lager koji traje do isteka zaliha.